Svaki sistem za upravljanje sadržajima (LMS) bi trebao da implementira nekoliko stavki da bi uopšte mogao da se svrsta u ovu softversku kategoriju. Sadržaj za učenje u ovim sistemima je strukturiran u formi čestica znanja - objekata učenja. Objekti učenja se definišu kao "bilo koji entitet, digitalni ili nedigitalni, koji se može koristiti za učenje, poučavanje ili opšte obrazovanje" (IEEE, 2002.) ili u užem kontekstu kao "bilo koji digitalni resurs koji se može ponovo iskoristiti, a koji podržava učenje" (Wiley, 2000.) [1]. Struktura LCMS sistema se može posmatrati i kao nadgradnja strukture LMS sistema, kojem dodajemo sistem za upravljanje sadržajem (CMS - Content Management System,) i ponovo upotrebljive objekte učenja (RLO-Reusable Learning Objects) [2].
Objekti učenja se skladište u repozitorijume koji predstavljaju zbirke digitalnih obrazovnih materijala koje na sistemski način omogućuju smeštanje, objavljivanje i pristup objektima učenja odnosno obrazovnom sadržaju [7]. Neki poznati repozitorijumi u svetu su: MERLOT (Multimedia Educational Resource for Learning and Online Teaching), CAREO (Campus Alberta Repository of Educational Objects), EDUCANEXT www.educanext.org/ubp, CLOE (Cooperative Learning Object Exchange). Konkretno MERLOT se temelji na otvorenom pristupu obuhvatajući informacije iz svih područja. Taj repozitorijum uz nastavni materijal i pripadajuće metapodatke obuhvata recenzije, nastavne planove i zadatke. Repozitorijumi prema tome mogu ponuditi široku lepezu usluga.